| afikoman |
helenizam u hebr.) = desert. U savremenoj (H)alaha ovaj termin se uglavnom odnosi na posljednji komad beskvasnog hljeba koji domaæin jede na kraju seder veèere. U vrijeme kada je definitivno uoblièen standard seder veèere, praznièki objed završavao se desertom. (H)alaha zabranjuje uživanje bilo èega (osim tekuæina) nakon jedenja posljednjeg zalogaja pashalne žrtve. Danas kada prinošenje pashalne žrtve još uvijek nije obnovljeno ovo se pravilo odnosi na posljednji zalogaj beskvasnog hljeba (maca) iza koga se do ujutru ništa više ne smije jesti, pa ni desert. Mudraci su otišli još korak dalje nazvavši ovaj posljednji zalogaj beskvasnog hljeba kojim se završava pashalna veèera desertom.
Obièaj je da se na seder sto stave tri beskvasna hljeba. Nakon blagovanja karpasa domaæin lomi srednju maca na dva dijela. Jedan dio ostavlja izmeðu dvije èitave macot, a drugi èuva za afikoman. Da bi se saèuvala djeèija pažnja do kraja sedera, obièno ih stariji nagovaraju da sakriju afikoman kako bi ga kasnije mogli prodati domaæin koji, tobože, bez njega ne može završiti seder. Na ovaj naèin djeca ostaju budna u toku cijelog sedera èekajuæi trenutak u kome æe zahtijevati otkupninu za afikoman. Istovremeno, upražnjavanjem ove stare igre, i djeci se daje osjeæaj slobode od uobièajenih stega, te i sama poèinju uèiti o duhu Praznika Beskvasnih Hljebova.
|
| aftara |
vidi: (h)aftara |
| agada |
vidi: (H)agada |
| alaha |
vidi: (H)alaha |
| al-haroset |
slatka smjesa od mljevenih jabuka, badema, meda i rozina koja se jede u toku seder veèere u cilju podsjeæanja na blato od kog su pravljene opeke za gradnju faraonskih graðevina, odnosno u cilju podsjeæanja na ropski rad Sinova Izraela u Egiptu.
Termin se èesto pojavljuje i bez odreðenog èlana ‘al’.
|
| alija |
doslovno: penjanje = pristupanje javnom èitanju Tore prilikom skupnog bogosluženja.
Ponedeljkom, èetvrtkom, subotom, praznikom, polupraznikom, na Roš Hodeš i na postove, iza jutarnjeg bogosluženja; a Subotom, Praznikom, na Jom (h)a-Kipurim i postove i prije popodnevnog bogosluženja, vrši se javno èitanje Tore u minjanu.
Na jutarnjoj Kerijat (h)a-Tora na Šabat ima sedam alijot, na Jom (h)a-Kipurim šest, na praznik pet, na Roš Hodeš i polupraznik èetiri – a Ponedeljkom i Èetvrtkom, na postove kao i na Hanuka i Purim – tri.
Na popodnevnoj Kerijat (h)a-Tora uvijek èitaju samo trojica.
(množina: alijot)
|
| Alijat Ko(h)en |
Ko(h)enovo pristupanje èitanju iz Tore. (H)alaha je da se javnom èitanju Tore pristupa po stepenu uèenosti – dakle: najuèeniji prvi, prvi sljedeæi po uèenosti iza njega – itd.. Ukoliko su svi jednako uèeni (ili jednako neuki) na Toru se izlazi po zaslugama otaca. Tako, recimo, Ko(h)anim kao potomci Prvosveštenika Arona izlaze prvi, Leviti (pripadnici plemena Levi koje nije uèestvovalo u gradnji zlatnog teleta – te je zato bilo izabrano za obavljanje ne-sveštenièkih službi u Hramu) drugi - a sve ostale alijot dostupne su bilo kom Jevrejinu - i nazivaju se skupnim imenom Jisrael.
U Progonstvu se uvriježio pogrešan obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – i da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca. – Tako je danas uvriježeno pravilo da Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom.
|
| alijat Levi |
Levijevo pristupanje èitanju iz Tore, po (H)alaha Levi je na drugom mjestu (iza Ko(h)ena) samo ako su svi jednako uèeni. U sluèaju da meðu prisutnima postoje ljudi razlièitih nivoa znanja, prvi èita najuèeniji, drugi onaj ko je manje uèen od njega – a više od ostalih – i tako redom.
U Progonstvu, kao što je veæ reèeno, uvriježio se pogrešan obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – i da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca. – Tako je danas uvriježeno pravilo da Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom.
|
| alijat maftir |
dopunsko pristupanje èitanju iz Tore (dakle, Subotom osmo, na Jom (h)a-Kipurim sedmo, na Praznik šesto, na Tiša be-Av, kao i na Jom (h)a-Kipurim popodne èetvrto) prije nego se pristupi èitanju iz proroka. maftir se vraæa na nekoliko stihova posljednje alija, i potom èita (h)aftara sa uvodnim i zakljuènim blagoslovima. |
| alijat mašlim |
zakljuèno pristupanje èitanju iz Tore (dakle, subotom sedmo, na Jom (h)a-Kipurim šesto - a na praznik peto) pristupanje èitanju iz Tore. Iza ove alija, kao i iza alijat maftir èita se haci kadiš. |
| alijat šeliši |
treæe pristupanje èitanju iz Tore.
Otkako se u dijaspori uvriježio obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – nego da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca (tako Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom) – uèenima i uglednima dodjeljuju se treæa i šesta alija. Biti pozvan na Toru kao treæi ili šesti smatra se velikom poèašæu.
|
| alijat šiši |
šesto pristupanje èitanju iz Tore.
Otkako se u dijaspori uvriježio obièaj da se uopšte ne obazire na stvarni stepen uèenosti (kao da su svi uvijek jednako uèeni) – nego da se uvijek izlazi po redoslijedu zasluga otaca (tako Ko(h)en uvijek èita prvi, Levi drugi - pa tek onda ostali, redom) – uèenima i uglednima dodjeljuju se treæa i šesta alija. Biti pozvan na Toru kao treæi ili šesti smatra se velikom poèašæu.
|
| amida |
vidi: tefila. |
| aninut |
period žalosti od smrti pokojnika do sahrane. Ožalošæeni najbliži srodnici od trenutka smrti preminulog pa do njegove sahrane nazivaju se onenim, i imaju poseban status. Onen je osloboðen mnogih obaveza – npr. molitve, stavljanja tefilina i sl. Zabranjeno mu je uživanje mesa ili alkoholnog piæa – a dužnost mu je da se usresredi na poslove vezane za sahranu preminulog. U sluèaju smrti djeteta mlaðeg od trideset dana ne sprovode se propisi aninuta.
Po (H)alaha zabranjeno je tješiti ožalošæenog sve dok pokojnik nije sahranjen. Talmudski mudraci su upozoravali: “Ne tješite osobu dok njegov preminuli srodnik leži ispred njega”. Neposredno poslije gubitka drage osobe, ožalošæeni je u stanju šoka, i rabini su smatrali da tada nije spreman za utjehu. U prvim trenucima nakon gubitka drage osobe utjeha se èini neprimjerenom, a ožalošæeni bi se još mogao i uvrijediti zbog površnog pokušaja olakšavanja za njega nenadoknadivog gubitka.
Jedan od narodnih obièaja koji nisu propisani (H)alahom je da se u periodu aninuta iz kuæe u kojoj se dogodio smrtni sluèaj izbacuje sva voda iz svih otkrivenih sudova. Rabini tolerišu ovaj pomalo èudni obièaj èije porijeklo vjerovatno treba tražiti u usput pokupljenom praznovjerju – pridajuæi mu etièki karakter, objašnjavajuæi ga kao posljedicu zabrane prenošenja loših vijesti. Tako, porodica preminulog, umjesto da razglašava po susjedstvu da im se desio smrtni sluèaj, samo prosipa vodu na ulicu – iz èega svi susjedi saznaju da se u dotiènoj porodici desio smrtni sluèaj. Postoje oni koji porijeklo ovog obièaja vezuju za zabranu Ko(h)anim da borave u zatvorenom prostoru u kome prebiva tijelo preminulog. Po ovom tumaèenju prosuta voda je upozorenje Ko(h)anim da ne stupaju u tako oznaèenu kuæu.
|
| anus |
{mospagebreak}doslovno: prisiljeni = u rabinskoj risponzi ovaj termin se odnosi prvenstveno na prisilno pokrštene Jevreje.
(množina: anusim)
|
| anjo |
vidi: anju |
| anju |
anju (Ladino) – godišnjica smrti preminulog èlana porodice koja se obilježava posjetom grobu - te zajednièkim uèenjem u minjanu (u kuæi ili u sinagogi) koje se naziva meldadu ili limud, na koncu koga se govori kadiš derabanan. U aškenaskom folkloru godišnjica smrti preminulog èlana porodice naziva se jarcajt ili jorcajt.
(množina: anjus)
|
| arba kosot |
arba kosot (hebr.) doslovno: èetiri èaše, odnosi se na èetiri èaše vina koje se piju u toku seder veèere kao uspomena na èetiri razlièita glagola što ih upotrebljava Tora opisujuæi Izlazak. Svi prisutni (i muškarci i žene) obavezni su tokom sedera popiti èetiri èaše vina (ili groždanog soka). Vino mora biti kašer. Za seder se obièno èuva najbolje vino. Obièaj je da se koristi crno vino, ali ako je bijelo vino boljeg kvaliteta ili neko pretpostavlja bijelo vino crnome može se vjerska obaveza izvršiti i sa bijelim vinom.
Prva èaša pije se na samom poèetku sedera (kiduš). Druga èaša pije se na kraju (H)agade, prije pranja ruku i jedenja macot. Treæa èaša pije se nakon birkat (h)a-mazon (Molitve zahvalnice nakon jela). Èetvrta èaša pije se nakon èitanja Psalama, i ona oznaèava kraj sedera.
Blagoslov za vino izgovara se nad svakom èašom posebno, i glasi: “Baruh Ata, Adonaj, Elo(h)enu, Meleh (h)a-olam, bore peri (h)a-gefen”.
“Blagosloven Ti, Gospode Bože naš, Kralju svijeta, koji tvoriš plod trsa.”
Èaša mora sadržati reviit (zapreminska mjera za tekuæinu - malo manje od decilitra i po) - i sva èetiri puta mora se popiti “rov (h)a-kos” (veæina èaše).
Dozvoljeno je piti vino izmeðu prve i druge, te druge i treæe obavezne èaše - ali ne i izmeðu treæe i èetvrte. Ako je neko popio reviit i više prilikom bilo koje od èetiri obavezne èaše, a siguran je da neæe uživati vino izmeðu jedne i druge èaše - dužan je blagosloviti blagoslov koji se govori nakon uživanja vina.
|
| aron (h)a-kodeš |
aron (h)a-kodeš (hebr.) – doslovno: “kovèeg svetinje” = ormar ili udubljenje u zidu u koje se smještaju svici Tore. Aron (h)a-kodeš se uvijek nalazi na zidu koji gleda na Jerusalim ka kome se svi Jevreji svijeta okreæu u èasu molitve.
(množina: aronot (h)a-kodeš)
|
| aron (h)a-metim |
aron (h)a-metim (hebr.) = mrtvaèki sanduk.
Mrtvaèki sanduk se pravi od ravnih, neobraðenih dasaka, bez ukrasa, i bez upotrebe metalnih eksera.
Upotreba ravnih i neobraðenih dasaka motivisana je željom za jedno-obraznošæu sprovoda koja bi unaprijed sprijeèila rasipna takmièenja i omoguæila i da se ne postide siromašni.
Kad èlanovi Hevra Kadiša obave svoj posao, kovèeg se zatvara i više se ne otvara. U ranom talmudskom periodu vladao je obièaj da se lice preminulog ostavi otkriveno tako da ga svi mogu vidjeti prije sahrane. Ovaj obièaj je dovodio u sramotan i ponižavajuæi položaj siromašne porodice koje nisu imale novaca da plate zaèine i balzamne teènosti koje usporavaju raspadanje tijela - pa bi lice pokojnika brzo pocrnilo. Rabini su uveli zabranu otvaranja sanduka, da bi siromašne porodice poštedjeli sramote.
(množina: aronot metim)
|
| arvit |
arvit (hebr.) = skupno veèernje bogosluženje ili veèernja molitva pojedinca - od hebrejske rijeèi erev = veèe.
Uveèe, dužan je svaki pojedinac izrecitovati Kerijat Šema šel arvit (veèernje Šema) propisano Torom. Rabini su dali rešut (pravo ili moguænost) svakom Jevrejinu da veèernje Šema dopuni fakultativnom amida - èije izgovaranje nije uvedena kao obaveza (hova). Ponuðenu moguænost narod Izraela je prihvatio s takvom revnošæu i samopregorom - da je danas gotovo nemoguæe naæi pojedinca koji veèernje Šema ne nadopunjava sa amida - iako se ne radi o obaveznoj nego o fakultativnoj molitvi. No, buduæi da amida koja slijedi veèernjem Šema nije supstitut žrtve - to u arvitu (zajednièko ime za veèernje Šema i fakultativnu amida) nema potrebe za hazanovim "povratnim" glasnim èitanjem amida - jer hazan ne može nikoga razriješiti obaveze koja ne postoji. Tako se u arvitu amida kaže samo bezglasno.
|
| aškava |
vidi: (h)aškava |
| av bet din |
av bet din (hebr.) = starješina troèlanog sudskog vijeæa (h)alahièkog suda. |
| avdala |
vidi: (h)avdala |
| avel |
avel (hebr.) = žalobnik, ožalošæeni.
(množina: avelim)
|
| avot melahot |
avot melahot (hebr.) – doslovno: prototipovi (zabranjenih) poslova = trideset i devet kategorija posla èije obavljanje na Šabat je zabranjeno samom Usmenom Torom:
1. oranje,
2. sijanje,
3. žetva,
4. vezivanje snoplja,
5. vršidba ili mlaæenje žita,
6. vršenje ili rešetanje,
7. selekcija,
8. drobljenje,
9. prosijavanje,
10. miješenje,
11. peèenje,
12. striganje,
13. bijeljenje ili izbjeljivanje,
14. mlaæenje (vune),
15. bojenje,
16. predenje,
17. pravljenje niti (na razboju),
18. uokvirivanje osnove (na razboju),
19. tkanje,
20. raspredanje,
21. vezivanje,
22. odvezivanje,
23. šivanje,
24. paranje,
25. graðenje,
26. rušenje,
27. dovršenje posla udarcem èekiæa,
28. hvatanje (lov) sa ili bez zamke,
29. klanje,
30. deranje kože,
31. štavljenje,
32. uklanjanje dlaka sa kože,
33. sjeèenje (kože),
34. pisanje,
35. brisanje napisanog,
36. vuèenje linija na koži ili pergamentu,
37. paljenje vatre,
38. gašenje vatre,
39. prenošenje iz jednog domena u drugi.
|
| atikva |
vidi: (h)a-Tikva |
| avelut |
avelut (hebr.) = žalost, propisi o žalosti.
Avelut poèinje od trenutka kada je pokojnik veæ sahranjen i kada je raka pokrivena. Osoba u žalosti zove se avel, u množini: avelim. Talmud propisuje èetiri perioda žalosti:
1. aninut - period od nastupa smrti do završetka sahrane,
2. šiva - period od sedam dana nakon sahrane,
3. šelošim - period od 30 dana nakon sahrane,
4. šana - period od godinu dana nakon nastupa smrti.
|
