Leksikon
| Term - Termin | Definition - Definicija |
|---|---|
| haroset | slatka smjesa od mljevenih jabuka, badema, meda i rozina koja se jede u toku seder veèere u cilju podsjeæanja na blato od kog su pravljene opeke za gradnju faraonskih graðevina, odnosno u cilju podsjeæanja na ropski rad Sinova Izraela u Egiptu. Termin se èesto pojavljuje i bez odreðenog èlana ‘al’. |
| ha lahma anja | (h)a lahma anja (aramejski) = “Ovo je hljeb bijede” - poèetne rijeèi prvog odjeljka pashalne (H)agade, odjeljka koji poèinje navoðenjem jednog od objašnjenja zašto se u toku Pesaha jedu beskvasni hljebovi i koji, prelazeæi na poziv svima koji su gladni da doðu i da jedu, svima koji osjeæaju potrebu da doðu i da svetkuju Pesah - završava zavjetnom nadom da æe prisutni sljedeæi Pesah slaviti u Jerusalimu. |
| haci kadiš | haci kadiš – doslovno: “pola kadiša”, kratki kadiš koji se govori prije veèernje i popodnevne amida, te prije veèernje i jutarnje Kerijat Šema. Vidi: kadiš. |
| Hag (h)a-Asirim | Hag (h)a-Asirim (hebr.) = “Dan usužnjenika” – praznik sarajevskog Jevrejstva koji se slavi u spomen na osloboðenje sarajevskog haham-bašija Rav Moše Danona i drugih opštinskih uglednika iz zatvora u koji ih je, Oktobra mjeseca 1820 godine, bacio nasilni i pohlepni valija Ruždi-paša pod izlikom da su prouzrokovali smrt Moše Havija, sarajevskog Jevrejina koji je prešao na Islam i postao derviš Ahmed – prijeteæi da æe ih pogubiti ukoliko mu sarajevska jevrejska opština ne isplati 500 000 groša (u prvoj varijanti tražio je samo 50 000 – ali se ubrzo predomislio i udesetorostruèio iznos) odštete za život pomenutog derviš Ahmeda. Sarajevska ulema, ajani, trgovci i uglednici stadoše na branik šerijata ne htjevši preæi æutke preko Ruždi-pašina zuluma, samovlašæa i zloupotrebe zakona i položaja – nego se pobuniše protive nepravde i oslobodiše usužnjene Jevreje, poslavši, istovremeno, arzuhal porti u kome su opisali Ruždi-pašine zulume, zahtijevajuæi da ga se smijeni, i da se na njegovo mjesto postavi pravedan upravitelj provincije. Njihova molba bi uslišena – a sarajevski Jevreji spašeni. Ovaj praznik slavi se èetvrtog dana mjeseca Marhešvana – a po prazniku Purim kojim se slavi spasenje Jevreja iz ruku mido-persijskog velikog vezira (H)amana koji je ishodovao od cara Ahašveroša dekret o potpunom uništenju Jevreja – i ovaj praznik sarajevskih Jevreja naziva se imenom Purim – Purim di Saraj ili, u prevodu sa Ladina, sarajevski Purim. I mnogi drugi praznici spašavanja pojedinih jevrejskih zajednica iz ruku lokalnih moænika nazivaju se Purimom te i te zajednice. Tako, na primjer, uz sarajevski Purim postoje i Purim di Raguza (dubrovaèki Purim) i Purim di Bilugrado (beogradski Purim). Za sarajevski Purim prije redovnih molitava pjevale su se posebni pijutim kojima se slavio Bog koji spase Rav Danona i ostale sarajevske jevrejske odliènike iz ruku zlog Ruždi-paše. Kratki kadiš koji se èita prije uvodnih blagoslova za Kerijat Šema izvodi se na ovaj praznik u posebnoj melodiji. Dok Zeki-eff. Atias nije sastavio èuvenu sarajevsku megilu (Megila di Saraj) u mnogim se porodicama dogaðaj preprièavao po sjeæanju. Kasnije se, posebno u krugu oko Zeki-eff., ustalio obièaj da se na Hag (h)a-asirim poslije veèernje molitve èita megila koja opisuje cijeli dogaðaj. Pomenuta megila bila je napisana na španskom, ali se izvornik izgubio – i do nas je došao samo skraæeni prevod na naš jezik. |
| haham | haham (hebr.) = mudrac, naziv za rabina u sefardskim opštinama. (množina: hahamim) |
| haham-baši | haham-baši (hebrejsko-turska kovanica) haham (hebr.) = mudrac, baº (tur.) = glava, haham-baši = glava mudraca - odnosno vrhovni rabin jevrejske zajednica u gradskim centrima provincija turskog carstva. Haham-bašija (ili haham-bašu) postavlja lokalna jevrejska opština koja ga, obièno, proglašava i predsjednikom jevrejskog suda. Da bi se obezbijedila izvršnost i sprovodivost odluka suda kome je predsjedavao haham-baši jevrejske su opštine nastojale ishodovati od Porte carski berat kojim se haham-baši priznaje za ekskluzivnog sudiju u svim pitanjima i meðusobnim sporovima carskih podanika jevrejskog zakona. Na taj naèin obezbjeðivana je jevrejska autonomija – a u rijetkim sluèajevima kada je to bilo potrebno turske su vlasti obezbjeðivale prisilnu sprovedbu haham-bašijevih odluka. |
| haftara | (h)aftara (hebr.) = odlomak iz proroka koji se èita iza subotnje ili praznièke Kerijat (h)a-Tora. Obièaj je da osoba koja želi kazati (H)aškava za preminulog srodnika kupuje alijat mašlim ili alijat maftir jer se iza obje èita haci kadiš. (H)amaftir se vraæa na nekoliko posljednjih stihova alijat mašlim – a potom prelazi na uvodne blagoslove za (h)aftara, èita (h)aftara – i na kraju recituje zakljuène blagoslove. (množina: (h)aftarot) |
| Halaha | (H)alaha (hebr.) = Jevrejsko pravo, takoðe: ime za pojedinaèni propis jevrejskog prava. (množina: (h)alahot) |
| ha-maftir | (h)a-maftir (hebr.) = osoba koja èita (h)aftara. (množina: (h)a-maftirim) |
| Hamišoši | vidi: Hamiša Asar bi-Švat |
| Hamiša Asar bi-Švat | Hamiša Asar bi-Švat (hebr.) = petnaesti dan mjeseca Ševata, prvi dan poreske godine za prinošenje desetka od plodova drveæa. U Progonstvu je sjeæanje na nekadašnji slobodan život u vlastitoj zemlji postalo predmetom sakralizacije i mitologizacije. Tako je datum poèetka fiskalne godine za pitanje desetaka od drveæa, u Dijaspori postao Novom Godinom Drveæa. Obièaj je da se na ovaj dan na stolu naðu razlièite vrste voæa. Osim izgovaranja redovnih blagoslova nad voæem u kabalistièkim krugovima se obièava da se na ovaj dan prije uživanja voæa izgovaraju posebni Psalmi za razlièite vrste voæa – i to po taèno propisanom redu. U sefardskom narodnom izgovoru ovaj dan se obièno naziva Hamišoši – što nije ništa drugo nego skraæenica izvornog hebrejskog termina. Ovaj dan je poznat još i pod nazivom Tubišvat. U hebrejskom jeziku slova imaju i brojèanu vrijednost. Petnaest se oznaèava slovima tet i vav (zajedno: tu) – te tako Tubišvat zapravo znaèi: Petnaesti u (mjesecu) Ševatu. Kako Tubišvat, u stvari, i nije praznik – ne postoji neki poseban izraz èestitanja tipièan za ovaj dan. |
| Haškava | (H)aškava (hebr.) = liturgijski tekst koji se u posljednjim stoljeæima uvriježio meðu sefardskim Jevrejima – a kojim se zaziva božanska milost nad preminulim èlanovima porodice. Obièaj je da porodica koja u narednoj sedmici obilježava godišnjicu smrti nekog od preminulih èlanova nastoji da na Šabat pred anju kupiti alija na Sefer Tora kako bi neposredno po izlasku na Toru imali priliku kazati (H)aškava u minjanu. Kako se iza alijat mašlim, kao i iza alijat maftir èita haci kadiš – mnoge porodice nastoje kupiti upravo jednu od ove dvije alijot - kako bi mogli kazati (H)aškava i kadiš jedno za drugim. (H)aškava se govori i na kraju limuda, a može se reæi i na groblju i bez minjana. (množina: (h)aškavot) |
| Hanuka | Hanuka (hebr.) = osmodnevni praznik kojim se slavi pobjeda Makabejskih ustanika nad helenskim osvajaèem, kvislinškom marionetskom vladom koju je postavio u Judeji i helenistièkim pokretom koji je podržavao okupaciju i helenizaciju Judeje. Seleukidski vladar Antiohus Epifanes IV je carskim dekretom zabranio obdržavanje Tore u Judeji. Pod prijetnjom smrtne kazne bilo je zabranjeno obrezivati djecu, svetkovati subotu ili se uzdržavati od neèiste hrane. Po Antiohovom nareðenju Hram je oskrnavljen prinošenjem svinje na žrtveniku, prinošenje žrtava Bogu Izraela obustavljeno – a umjesto toga uvedeno obavezno prisustvovanje prinošenju neèistih životinja na žrtvu helenskim bogovima po svim gradovima Judeje. One koji bi odbili da jedu idolske žrtve – okupacione vlasti bi pobile. Antiohove odredbe prisilile su i najumjerenije meðu Judejcima da pruže oružani otpor helenskim okupatorima. Na jednom od obaveznih javnih uživanja idolskih žrtava Matatja(h)u ben Johanan ha-Ko(h)en je ubio jednog od onih koji su se povinovali dekretu pozvavši cijeli narod na sveti rat protiv helenista. Od tada pa nadalje, Matatja(h)u - a potom i njegovi sinovi (od kojih je najpoznatiji Juda Makabi) bili su neprikosnovene voðe ustanka koji je doveo do postepenog oslobaðanja Judeje iz helenskog jarma. Bitke makabejskih ustanika opisane su u èetiri vankanonske knjige koje se i zovu knjige o Makabejcima.
Nakon èetvrte bitke sa helenskom vojskom Makabejci su uspjeli osloboditi Hram u kome su ponovno uspostavili Božju službu. Kao uspomena na ponovno osveæenje Hrama i uspostavljanje službe ustanovljen je osmodnevni praznik (25. Kislev - 2. Tevet) Hanuka.
U toku svih osam dana Hanuke uveèe se pale hanuka-svjeæice (vidi: hanukija), a na jutarnjem bogosluženju iznosi se Sefer Tora i èitaju se kraj šestog i sedmo poglavlje iz IV Knjige Mojsijeve (sedmo poglavlje govori o posveæenju žrtvenika u Šatoru od sastanka): prvog dana 6:22 – 7:17, drugog dana 7:18 – 7:23, treæi dan 7:24 – 7:29, èetvrti dan 7:30 – 35, peti dan 7:36 – 41, šesti dan 7:42 – 47, sedmi dan 7:48 – 53, osmi dan 7:54 –89. Izrazi kojima se èestita Hanuka : Hanuka lesimha! Hanuka na radost! Zeman urim lesimha! Vrijeme svjeæica na radost! Ili na Ladinu: Hanuka alegre! Radosna (Sretna) Hanuka! |
| hanukat (h)a-bajit | hanukat (h)a-bajit (hebr.) = sveèanost povodom ulaska u novu kuæu ili stan. Kako postoji obaveza prièvršæavanja mezuze na dovratke svih jevrejskih domova, u narodu se oko stavljanja mezuze na vrata novog doma razvio se jednostavan obred èiji je osnovni cilj sakralizacija prostora u kome se živi zajednièkim izgovaranjem biblijskih psalama. Obred ima i socijalnu funkciju, na hanukat (h)a-bajit dolaze rodbina i prijatelji koji uèestvuju u radosti i pružaju moralnu i finansijsku podršku. Biblijska zapovijed o oslobaðanju od vojne obaveze onih koji su netom izgradili novi dom ukazuje na znaèaj koji sam 20:5 piše: “Onda æe se vojskovoðe obratiti svojim èetama sljedeæim rijeèima: ‘Da li je iko od vas sagradio novu kuæu – a nije poèeo sjedjeti u njoj? Neka se taj vrati svojoj kuæi da ne bi poginuo u bici i ostavio svoju kuæu drugom da je posveti’.” Tora spominje još dvije situacije radi kojih se èovjek oslobaða vojne dužnosti: ako mora njegovati svoj novi vinograd ili ako svoju novu ženu još nije doveo kuæi. O stavljanju mezuze, koje je pozitivna biblijska zapovijed postoje brojni detaljni propisi. “Obred” hanukat (h)a-bajit, meðutim, prije spada u jevrejski folklor nego li u jevrejsko pravo. – Stoga i ne postoje precizni i detaljni propisi o voðenju istog. Tokom prièvršæivanja mezuze izgovara se propisani blagoslov: “Baruh Ata Adonaj, Elo(h)enu Meleh (h)a-olam, ašer kidešanu bemicvotav, vecivanu likboa mezuza.” “Blagosloven si Ti, Gospode Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima, i zapovjedio nam da prièvrstimo mezuzu.” Sve ostalo vezano za ovu sveèanost, prepušta se svakoj porodici ponaosob. |
| hanukija | hanukija (hebr.) = svijeænjak koji se koristi za paljenje hanuka svjeæica. Po izvornom propisu obaveza paljenja hanuka svijeæe ispunjava se i paljenjem po jedne svijeæe u toku svake od osam veèeri praznika. Po talmudskom diktumu oni koji žele dati poseban znaèaj ovoj micva svako veèe praznika pale onoliko svijeæa koliko ima ukuæana. Talmud predviða i dodatnu moguænost iznimnog pridavanja znaèaja ovoj micva – paljenjem svijeæa na sljedeæi naèin: prve veèeri praznika prema broju ukuæana, druge veèeri praznika dva puta toliko, treæe veèeri tri puta toliko - i tako dalje do osme veèeri kada se pali osam puta onoliko svijeæa koliko ima ukuæana. U Španiji se razvio obièaj da se bez obzira na broj ukuæana u svakoj kuæi prve veèeri pali jedna svijeæa, druge veèeri: dvije, treæe: tri – i tako do osme kada se pali osam svijeæa. Meðu aškenaskim Jevrejima razvio se obièaj da svaki ukuæanin pali prve veèeri jednu svijeæu, druge veèeri: dvije, treæe: tri – a osme osam svijeæa. Kako se i po sefardskom i po aškenaskom obièaju svake veèeri dodaje po jedna svijeæa (s tim što se kod Aškenaza to još množi s brojem ukuæana) konstruisan je i poseban svijeænjak – hanukija - koji se obièno sastoji od devet krakova. U devetom kraku pali se svake veèeri dodatna svijeæa – tzv. šamaš (poslužitelj). Obièaj paljenja šamaša proizilazi iz èinjenice da (H)alaha zabranjuje korištenje svjetlosti hanuka svjeæica koje se pale da nas podsjeæaju na pobjede Makabejaca – a ne za rasvjetu. Ukoliko je upaljen šamaš – èak i ako se neko zaboravi i poène èitati pored hanuka svjeæica on svejedno nije prekršio halahièku zabranu – jer mu je za èitanje bilo dovoljno i svjetlo šamaša korištenje èijeg svjetla je dozvoljeno. (množina: hanukijot) |
| hasid umot (h)a-olam | hasid umot (h)a-olam (hebr.) = pravednik naroda svijeta. Po uèenju Tore cjelokupno èovjeèanstvo je prije davanja Tore bilo obavezno na obdržavanje Sedam Zapovijedi za Sinove Noaha, prihvatanjem Tore Jevreji su se obavezali na obdržavanje 613 zapovijedi. Ostatak èovjeèanstva ostao je obavezan sa Sedam Zapovjedi za Sinove Noaha. Bilo koji pojedinac ili grupa mogu se pridružiti jevrejskom Ugovoru s Bogom preuzevši pojedinaèno, pred rabinskim sudom, obavezo o obdržavanju svih propisa Tore, otad pa nadalje oni su punopravni èlanovi Saveza na koje se odnose svi propisi Tore, kao i sve privilegije koje proizilaze iz obdržavanja zapovijedi. U prvom i drugom vijeku nove ere širom grèko-rimskog svijeta bilo je preko milion ljudi razlièitog etnièkog porijekla koji su stupili u Savez s Bogom prihvativši obavezu obdržavanja svih propisa Tore i postavši punopravnim pripadnicima naroda Tore. Poznati su i primjeri èitavih plemena i naroda koji se pridružili jevrejskom narodu – npr. Hazari ili izvjesna arapska plemena Saudije i Jemena pred-islamskog perioda. Za razliku od srednjevekovne hrišæanske crkve koja je smatrala da izvan crkve nema spasenja – Tora ne uèi da èovjek koji želi imati udjela u buduæem svijetu nužno mora postati Jevrejinom. Po uèenju Tore bilo koja osoba koja obdržava Sedam Zapovijedi za Sinove Noaha iz ispravnog motiva (zato što je Bog po prvim prorocima zapovjedio njihovo obdržavanje – što je kasnije i neopozivo potvrdio Mojsijevim proroštvom) naziva se hasid umot (h)a-olam, pravednik naroda svijeta, i ima udjela u buduæem svijetu. Osoba koja Sedam Zapovijedi za Sinove Noaha obdržava zato što joj se èine logiènim, uputnim ili moralnim ne smatra se pravednikom naroda svijeta – nego mudracem naroda svijeta (hebr. haham umot (h)a-olam) i na osnovu faktièkog obdržavanja Božijih zapovijedi ima pravo opstanka pred Bogom na ovom svijetu – ali zbog nepriznavnja božanskog porijekla zapovijedi (Mojsijevo proroštvo) nema udjela u svijetu koji dolazi. Posljednjih godina se termin hasid umot (h)a-olam koristi za oznaèavanje onih koji su žrtvovali svoj život da bi spasili Jevreje od nacistièkih progona. (množina: haside umot (h)a-olam) |
| hatan | hatan (hebr.) = mladoženja. (množina: hatanim) |
| havdala | (h)avdala (hebr.) – doslovno: razdvajanje = liturgijska formula kojom se oznaèava kraj Šabata i poèetak radne sedmice. (H)avdala se sastoji od èetiri blagoslova: blagoslova nad vinom, besamim, svijeæom i razlikovnošæu svijeta. (množina: (h)avdalot) |
| hazan | hazan (hebr.) – predmolitelj, predvodnik sinagogalnog bogosluženja – kantor. (množina: hazanim) |
| heder | heder – doslovno: soba, ime za jevrejsku osnovnu školu odomaæeno meðu aškenaskim Jevrejima. Vidi takoðe meldar. (množina: hadarim) |
| hehal | (h)ehal (hebr.) – doslovno: Palata, izvorno: zgrada Hrama koja se dijelila na Svetinju i Svetinju nad Svetinjama, u prenesenom znaèenju: meðu Sefardima odomaæeni naziv za ormar ili udubljenje u zidu u koje se smještaju svici Tore. Meðu Aškenazima je uobièajeniji termin Aron (h)a-kodeš. Talmud propisuje da èlanovi zajednice treba da ustanu u èasu kada se otvara (h)ehal i kada se iznosi Sefer Tora, ostajuæi na nogama sve dok Sefer Tora ne bude postavljen na teva. Ovaj propis potkrepljuje se stihom iz III Knjige Mojsijeve 19:32: “Pred sijedom glavom ustani i poštuj lice starèevo”. Po Talmudu termin “star” oznaèava “stare u mudrosti”, tj. ljude koji su mudri i uèeni. Rabini zakljuèuju da ako je obaveza ustati u prisustvu uèenog èovjeka u znak poštovanja prema njegovoj mudrosti i znanju - koliko više to važi za Toru koja je izvor svekolike mudrosti. (množina: (h)ehalot) |
| heseba | (h)eseba (hebr.) - doslovno: opruženost, zavaljenost, u (H)alaha termin se odnosi na obavezu muškarac da na seder veèeri èetiri èaše vina, maca i “(H)ilelov sendviè” pojedu “be-(h)eseba” – dakle ugodno zavaljeni na lijevu stranu. Muškarac koji bi jeo macot i pio vino sjedeæi - a ne zavaljen, nije izvršio svoju obvezu. Stoga bi se na sederu muškarci trebali namjestiti tako da im je iza leða zid. Tokom cijelog sedera mogu sjediti na uobièajen naèin - ali u èasu kada se pije vino ili jede maca ili “(H)ilelov sendviè”, trebali bi naslon stolice podmetnuti pod lijevi lakat, dlanom lijeve ruke poduprijeti glavu (koja je zavaljena ulijevo), a leðima se nasloniti na zid. Žene mogu jesti sjedeæi normalno – ali, ako žele, mogu i one jesti zavaljene. |
| Hevra Kadiša | Hevra Kadiša (aramejski) – doslovno: “sveto društvo” = pogrebno društvo, udruženje koje se bavi svim poslovima oko pranja i sahrane mrtvaca. Èlanovi ovog udruženja obilaze i bolesnike, pružaju im utjehu, siromašnima obezbjeðuju ljekara i lijekove, pripremaju ožalošæenoj porodici prvi ruèak poslije sahrane i slièno. Kako su ova djela micva – to su se rabini i ostali ugledni opštinari uvijek otimali ko æe ih prvi ispuniti. U malim opštinama èlanovi Hevra Kadiše rade bez ikakve naknade, dobrovoljno – dok je u velikim gradovima zbog stalnog velikog broja smrtnih sluèajeva nemoguæe organizovati rad Hevra Kadiše na dobrovoljnoj osnovi – nego se upošljavaju plaæeni službenici. |
| hupa | hupa – izvorno: kuæa ili soba u kojoj stanuju mladenci; u savremenom jevrejskom folkloru: svadbeni baldahin ispod kojega se uprilièuje obred vjenèanja. (množina: hupot) |
| Hebrejski | Hebrejski jezik ima 22 slova. To je jezik Biblije i jevrejske molitve ali i jezik moderne države Izrael. Stotinama se godina Hebrejski uglavnom koristio kao sveti jezik za molitvu i uèenje Tore. Mladiæi su uèili kako ga èitati i tu su vještinu koristili prilikom moljenja i uèenja a žene su uèile moliti na Hebrejskom. Hebrejska se slova koriste u ukrasnim simbolima u sinagogama. Rijeèi poput „Bog“, „duša, „Tora“ mogu se naæi na ukrasima sinagoga. |