| kadiš |
kadiš (aramejski) = Kratka liturgijska formula na aramejskom jeziku za koju se vjeruje da je nastala u ranom gaonskom periodu. Èini se da je izvorna funkcija kadiša bila obezbijediti, putem liturgijske norme, da autoritet èelnika vavilonskih ješiva (hebr. geonim) bude priznat i prihvaæen od strane svih jevrejskih zajednica. Naime, otkako je u Vavilonu prestao postojati Veliki Sud, svjetsko Jevrejstvo prihvatalo je liturgijske norme prenošene ili uspostavljene od strane vavilonskih geonim kao mjerodavne, iako u mnogim centrima veæ više nisu smatrali da gaonski sud ima viši status (što su geonim po svaku cijenu nastojali obezbijediti) od bilo kog drugog rabinskog suda. Uvoðenjem obaveze izgovaranja liturgijske formule u kojoj se velièa Božije ime (“Jitgadal vejitkadaš šeme raba bealma divera hirute, vejamlih malhute, vejacmah purkane...” –“Neka se velièa i neka se sveti Ime veliko u svijetu koji je stvorio po svojoj volji, i neka se zacari Carstvo Njegovo, i neka procvjeta spasenje Njegovo...”) i zaziva skori dolazak Mesije uz naizgled nevino spominjanje gaona koji je u tom trenutku stajao na èelu vodeæe vavilonske ješive (“behajehon uvjomehon - uvhaje derav ... gaon” – “za života vaših i u dane vaše - te za života Rava gaona”) htjelo se postiæi da sav Izrael spominje geonim u svakom bogosluženju – što je trebao biti prvi korak u prihvatanju njihovog autoriteta.
Ovaj izvorni kratki kadiš izgovarao se prije i poslije veèernje i popodnevne amida, prije veèernje i jutarnje Kerijat Šema i poslije jutarnje amida.
U srednjem vijeku uvriježio se obièaj da se kadišu koji dolazi iza amida (veèernje, jutarnje ili popodnevne) doda odjeljak u kome se moli da upravo prinesena molitva bude prihvaæena. Ovaj kadiš naziva se kadiš titkabal, dok se prije veèernje i popodnevne amida, te prije veèernje i jutarnje Kerijat Šema još uvijek izgovara samo kratki kadiš koji se još naziva i haci kadiš.
|
| kadiš derabanan |
kadiš derabanan (aramejski) – “rabinski kadiš” = kadiš koji se izgovara nakon zajednièkog uèenja. Opšte-rasprostranjeni obièaj je da se iza svakog javnog bogosluženja iza kadiš titkabal proèita neki psalam ili pojedini odjeljci Mišne – iza èega se govori kadiš derabanan. kadiš derabanan se govori i na kraju limuda. |
| kadiš jetom |
kadiš jetom (aramejski) – “kadiš žalobnika” = kadiš koji neposredno nakon sahrane izgovara jedan od sinova ili unuka – a ako takvih nema onda bilo ko drugi.
Kadiš je izvorno predstavljao kratku liturgijsku formulu na aramejskom jeziku koja tek u 13. vijeku, u vrijeme krstaških pogroma, kadiš postaje i molitva ožalošæenih.
Suština kadiša je izjava vjernosti Bogu i prihvatanje njegovog suda, u skladu sa naèelom da je èovjek dužan da oda hvalu i za nesreæu koja ga zadesi, kao što odaje zahvalnost i za dobro. Sin pokojnika recituje glasno: “Jitgadal vejitkadaš šeme raba” (“Neka se uvelièa i posveti Njegovo ime”).
Kadiš se recituje stojeæi, tri puta dnevno u toku jedanaest mjeseci u godini žalosti, kao i na godišnjicu smrti, i to samo ako ima minjana.
|
| kadiš titkabal |
kadiš titkabal (aramejski) – “Kadiš neka bi bila prihvaæena naša molitva” = kadiš koji se izgovara poslije svake tefila. |
| kala |
kala (hebr.) = mlada, nevjesta.
(množina: kalot)
|
| kalendar |
kalendar - vidi: luah (h)a-šana |
| kantor |
kantor = predmolitelj, predvodnik sinagogalnog bogosluženja, hazan. |
| karpas |
karpas (hebr.) = celer, neophodan sastojak na seder veèeri. Kao i maror, karpas podsjeæa na gorak život naših otaca u egipatskom ropstvu.
Karpas se jede na samom poèetku veèere, ne bi li se djeca podstakla da postavljaju pitanja.
Prije uživanja karpasa peru se ruke i izgovara se blagoslov “al netilat jadajim”. Prije uživanja celer izgovara se sljedeæi blagoslov:
“Baruh Ata, Adonaj, Elo(h)enu, Meleh (h)a-olam, bore peri (h)a-adama."
“Blagosloven Ti Gospode Bože naš Kralju svijeta koji tvoriš plodove zemlje.”
|
| kašer |
kašer (hebr.) = obredno podoban. |
| kašerut |
kašerut [ili kašrut] (hebr.) – doslovno: obredna podobnost, odnosi se, takoðe, na propise o ishrani. Na primjer na propise o èistim i neèistim životinjama, o razdvajanju mesnog i mlijeènog, o pripremanju i skladištenju vina, o uklanjanju krvi i zabranjenih masnoæa iz mesa i slièno. |
| keara |
keara (hebr.) - doslovno: èinija, u Dijaspori se termin obièno odnosi na èiniju koja se stavlja na pashalni sto i na koju se stavljaju beskvasni hljebovi, gorke trave, krilce (ili pleæka), jaje, celer i al-haroset.
(množina: kearot)
|
| kerija |
kerija (hebr.) – obredno cijepanje odjeæe u znak žalosti.
Kerija se obavlja stojeæi zato što žalost i nesreæu treba primiti uspravno. Na uspravno držanje u trenucima liène tragedije upuæuje i Biblija - kada je èuo za smrt èlanova svoje porodice Jov je ustao i pocijepao svoju odjeæu. Kerija se obièno vrši u kapeli ili na groblju, kod kovèega, prije sahrane. U sluèaju smrti oca ili majke odjeæa se cijepa sa lijeve strane prema srcu - a u sluèaju smrti drugih srodnika sa desne strane. U znak žalosti za ocem ili majkom odjeæa se cijepa rukom – dok se u sluèaju drugih srodnika odjeæa cijepa nožiæem, odozgo prema dole, u dužini od jednog pedlja. Cijepanje odjeæe rukom se obavlja teže - pa su rabini smatrali da takvo cijepanje odražava muku bol i tugu koje ožalošæeni osjeæa, pomažuæi mu da ih ispolji i iskaže. I djeca ispod trinaest godina obavljaju kerija. Ako vijest o smrti brata ili sestre stigne posle trideset dana, kerija se ne vrši, osim u sluèaju oca i majke za koje se kerija vrši uvijek, bez obzira kada stigne vijest o smrti.
(množina: kerijot)
|
| Kerijat |
Kerijat (h)a-Megila (hebr.) = èitanje Megilat Ester (Svitka o Ester). Kolika je važnost data èitanju Megila vidi se iz toga što Talmud nalaže prekidanje službe u jerusalimskom Hramu kako bi svi mogli da èuju èitanje Megila. (H)alaha nalaže da èovjek treba prekinuti uèenje Tore ili vršenje bilo koje druge biblijske zapovijesti kako bi odslušao èitanje Megila. Jedini izuzetak je zapovijest o sahranjivanju. Ukoliko nema nikoga ko bi obavio pogreb, svaki Jevrejin dužan je prvo sahraniti preminulog - pa tek potom èuti èitanje Megila. |
| Kerijat (h)a-Tora |
Kerijat (h)a-Tora (hebr.) = javno èitanje Tore prilikom skupnog bogosluženja koje se Ponedeljkom, èetvrtkom, subotom, praznikom, polupraznikom, na Roš Hodeš i na postove, vrši iza šahrita - a subotom, praznikom, na Jom (h)a-Kipurim i postove i prije minha.
Na jutarnjoj Kerijat (h)a-Tora na Šabat ima sedam alijot, na Jom (h)a-Kipurim šest, na praznik pet, na Roš Hodeš i polupraznik èetiri – a Ponedeljkom i Èetvrtkom, na postove kao i na Hanuka i Purim – tri.
Na popodnevnoj Kerijat (h)a-Tora uvijek èitaju samo trojica.
Za javno èitanje Tore neophodan je minjan.
|
| Kerijat Šema |
Kerijat Šema (hebr.) = kazivanje (recitovanje) odjeljka “Šema Jisrael” (“Èuj Izraele”). U V Knjizi Mojsijevoj, 6:4-9, u odjeljku nazvanom po rijeèima kojima i poèinje "Šema Jisrael" – “Èuj Izraele” stoji napisano: "Neka ove rijeèi koje ti ja danas zapovijedam budu u srcu tvom... govori ih kad liježeš i kad ustaješ". U istoj knjizi, 11:13-21, u odjeljku koji poèinje rijeèima "Ve(h)aja im šamoa tišmeu" - "I biæe ako budete slušali" naloženo je: "I složite ove rijeèi moje u srce svoje... i uèite sinove svoje da njima govore kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ". Navedeni stihovi predstavljaju božansku zapovijed o svakodnevnom dvokratnom izgovaranju odjeljaka u kojima su sadržane. - Prema tome, pozitivna je biblijska zapovijed izgovarati pomenute stavke dva puta dnevno - a iskaz "kad liježeš i kad ustaješ" treba se shvatiti kao aluziju na vrijeme u kome se micva treba izvršiti.
U V Knjizi Mojsijevoj 16:3 stoji: "...Ne bi li se spomenuo svog izlaska iz zemlje misirske u sve dane života svojega". Mudraci Talmuda su i ovaj stih shvatili su kao praktièno uputstvo koje obavezuje na spominjanje (svako mjesto gdje se u Tori glagol spominjati pojavljuje u imperativu rabini su tumaèili kao uputu da se odreðena stvar obilježi rijeèima) Izlaska iz Misira ujutru i uveèe.
Kako, dakle, postoji pozitivna biblijska zapovijest da se svakodnevno spominje Izlazak iz Misira - logièno rješenje bilo je da se, ionako veæ zapovjeðenom izgovaranju stavaka "Šema Jisrael" i "Ve(h)aja im šamoa", doda i stavak koji govorio o Izlasku iz Misira. Radi potrebe jednoobraznosti vjerske praksem, San(h)edrin nije smatrao za uputno da odabir stiha kojim bi se izašlo iz obaveze spominjanja Izlaska prepusti svakom pojedincu ponaosob - nego je odredio da se biblijska zapovijed ima izršiti upravo èitanjem odjeljka koji sadrži uputu o obavezi stavljanja resa na uglove odjeæe (IV Knjiga Mojsijeva 15:37-41), koji, osim zapovjeðenog spominjanja Izlaska, opominje i na obdržavanje svih Božijih zapovjedi.
Sve u svemu, pozitivna je biblijska zapovijed da svaki pojedinac u Izraelu, ujutru i uveèe, izrecituje pomenuta tri odjeljka. Rabini su, radi postizanja koncentracije, kao i davanja posebnog statusa pomenutim biblijskim tekstovima propisali uvodne i zakljuène blagoslove koji se imaju kazati prije izgovaranja veèernjeg i jutarnjeg Šema. - I to prije Šema, i ujutru i uveèe, po dva blagoslova - a iza Šema - ujutru jedan, a uveèe dva blagoslova.
Buduæi da se radi o pozitivnoj biblijskoj zapovjedi kojoj je samim biblijskim iskazom odreðeno vrijeme (micvat ase še(h)a-zeman gerama) - to su žene osloboðene obaveze govorenja Šema. U sluèaju da žena odluèi da, unatoè èinjenici da nije dužna izgovarati "Kerijat Šema", ipak, istu izgovori - dozvoljenon joj je da kaže biblijske odjeljke - ali ne i rabinske blagoslove prije i poslije njih.
Mnogi misle da odjeljak "Šema Jisrael" treba biti shvaæen kao molitva. Mudraci Izraela, meðutim termin molitva (ne baš najsretniji i najspretniji prevod daleko slojevitijeg i znaèenjima bremenitijeg hebrejskog termina tefila, èiji je korijen PLL = uèiniti krivièno djelo - po èemu se rijeè molitva, tefila, bivši izvedena iz konjugacije (h)itpael koja odgovara našem refleksivu - zapravo treba shvatiti kao "pravdanje") koriste iskljuèivo kad govore o svenarodnoj dnevnoj molitvi koja je uvedena umjesto žrtve. Liène molbe ne nazivaju se tefila - nego, radije, bakaša (molba), tehina (umoljavanje) i slièno. “Šema Jisrael”, meðutim, naziva se zasebnim imenom "Kerijat Šema" ("Govorenje Šema"). Razlog je jednostavan, Šema nije molitva ili molbu upuæenu Bogu (sudeæi po njenim prvim rijeèima - Jevrejin se njome ionako obraæa sebi - Šema Jisrael = Èuj Izraelu) – nego, radije, kao obnavljanje Saveza s Bogom u kome pojedinac, ujutru i uveèe, navodi obaveze svake od strana.
|
| kevod (h)a-met |
kevod (h)a-met (hebr.) = èast pokojnika, naziv za skup propisa koji odreðuju kako se ima postupati sa tijelom pokojnika. Obièaj je da se tijelo pokojnika ne ostavlja samo. Ono se èuva kako danju tako noæu, praznikom i subotom kao i radnim danom. Buduæi da se ovaj èin smatra vjerskom dužnošæu, oni koji se bave ovom micva osloboðeni su svih drugih vjerskih dužnosti. |
| kevura |
kevura (hebr.) = sahrana.
Po uèenju Tore èak i zloèinac osuðen na smrt ima pravo na sahranu. Po (H)alaha sahrana se obavlja u najkraæem moguæem roku – po moguænosti u roku od 24 èasa. Smatra se da je odlaganje izraz nemara prema pokojniku i predstavlja kako skrnavljenje pokojnikove èasti – tako i vrijeðanje Boga – jer èovjek je stvoren po Božjem oblièju. Ako, meðutim, upravo iskazivanje poèasti pokojniku zahtijeva odlaganje, recimo u cilju da se okupe potomci koji žive u razlièitim gradovima i slièno – onda se odlaganje smatra opravdanim i dozvoljenim.
(množina: kevurot)
|
| kiduš |
kiduš (hebr.) – doslovno: posveæenje = kratka liturgijska formula koja se sastoji od blagoslova nad vinom i blagoslova nad ulazeæim Šabatom ili praznikom (vidi: Jom-Tov) kojom poèinje subotnja praznièka veèera.
Pozitivna je biblijska zapovijed posvetiti Šabat rijeèima - jer je reèeno: "Spomeni se dana subotnjeg da ga posvetiš". Šabat treba spomenuti pri njegovom ulasku i pri njegovom izlasku. Pri ulasku kidušem - a pri izlasku (h)avdalom.
Pravilo je da se subotnji kiduš kaže u noæi sa Petka na Subotu - ali ako ga neko nije rekao tada, greškom ili namjerno, onda ga treba kazati bilo kad u toku Šabata.
Nakon ulaska Šabata (dakle nakon zalaska sunca u Petak) zabranjeno je jesti ili piti vino dok se ne kaže kiduš. Isto tako, po Izlasku Šabata (dakle po izlasku triju zvijezda u Subotu uveèe) zabranjeno je poèeti jesti, piti, obavljati posao - ili okusiti bilo šta dok se ne kaže (h)avdala. Vodu je, meðutim, dozvoljeno piti. Ako je neko zaboravio - ili namjerno prekršio zabranu - te jeo ili pio prije kiduša ili prije (h)avdala - tada neka kaže kiduš nakon što jede.
Rabinska je zapovijed da se kiduš i (h)avdala govore nad vinom.
Prvo se blagosilja vino - pa se potom izgovara kiduš - a ruke se ne peru prije – nego poslije kiduša, a prije uživanja hljeba.
Za kiduš se uzima èaša koja može prihvatititi 1.4 dl ili više. Èaša se onda obriše s unutrašnje - a sapere s vanjske strane. Potom se ista napuni vinom - i držeæi je u desnoj ruci, odignutom od zemlje jedan 8 cm ili više, bez da je pridržava lijevom rukom, (domaæin) izgovara blagoslov za vino i potom kiduš. Potom onaj koji je izgovorio kiduš za sviju ispija veæi gutljaj - te daje i prisutnima vina. Nakon ovoga peru se ruke, izgovara se blagoslov nad hljebom i jede.
Kiduš se ne izgovara osim na mjestu obroka. – Dakle, ne može se reæi kiduš u jednoj kuæi - a objedovati u drugoj. - No, ako je neko kazao kiduš u jednom uglu kuæe - on može objedovati u drugom uglu iste kuæe. Zašto se onda izgovara kiduš u sinagogi? Radi gostiju koji tamo jedu i piju.
Onaj koji više voli hljeb nego vino, ili onaj ko nema vina - pere ruke potom izgovara blagoslov nad hljebom, kiduš - i poslije toga razlama hljeb i jede. Za razliku od kiduša, (h)avdala se ne može napraviti nad hljebom - nego samo nad vinom.
|
| košer |
vidi: kašer |
| Kehilla |
Zajednica je odgoroi-na za sinagogu, groblje, pogrebna društva, dobrotvorna društva i mnoge druge javne institucije. Zajednica podržava i prati svoje èlanove od roðenja do smrti. Neke zajednice imaju rodilišta za jevrejske žene; mnoge imaju i djeèje vrtiæe i jevrejske škole za djecu. Usluge zajednice razvile su se tijekom godina pa zgrade zajednica èesto sadrže i plesne dvorane za praznicne zabave, bar micve i druge tradicionalne proslave. Zajednice omoguæuju Jevrejima da održavaju svoj jedinstveni identitet kao manjine koje ne žive u jevrejskoj državi. |
