Leksikon
| Term - Termin | Definition - Definicija |
|---|---|
| rabanit | rabanit (hebr.) = žena rava. |
| rabi | rabi (hebr.) = meritorni tumaè i priznati sudija jevrejskog zakona, aškenaski naèin izgovaranj izvorne hebrejske titule ribi. (množina: rabanim) |
| rabin | rabin = grèko-latinski ekvivalent hebrejskog termina rav koji se odomaæio i u našem jeziku. |
| rabiner | rabiner = jidišizirana varijanta termina rabin. |
| rav | rav (hebr.) = rabin, osoba uèena u jevrejskom pravu, haham. Vidi takoðe ribi. (množina: rabanim) |
| rebecin | rebecin (Jidiš) = aškenaski ekvivalent hebrejskog termina rabanit, rabinova žena. |
| ribi | ribi (hebr.) = meritorni tumaè i priznati sudija jevrejskog zakona. U vrijeme Mišne i Talmuda, u Zemlji Izraela je još uvijek postojala neprekinuta tradicija postavljanja meritornih tumaèa i priznatih sudija koja je sezala unatrag do samog Mojsija. Mojsija je, po uèenju Tore, za sudiju nad Izraelom postavio sam Gosopod Bog. Mojsije je postavio sedamdeset starješina koji su od tog momenta pa nadalje predstavljali Vrhovni Sud. Vrhovni Sud je postavljao sudije svih nižih sudova. Kada bi se upraznilo mjesto u nekom od sudova - ako se radilo od najnižoj instanci proglašavan je sudijom neko od dostojnih kandidata - a ako se radilo o nekoj od viših sudskih instanci tad bi na upražnjeno mjesto došao najuèeniji meðu sudijama niže instance; na njegovo bivše mjesto, opet, došao bi najuèeniji sudije niže instance - a u najnižu instancu bio bi primljen neko od dostojnih kandidata. Sve priznate sudije svih instanci imale su pravo da (uz uslov pristanka Predsjednika Vrhovnog Suda) najbolje meðu vlastitim uèenicima proglašavaju sudijama. Uèenjaci proglašen meritornim tumaèem jevrejskog prava i postavljen za priznatog sudije na ovakav naèin nazivao se Ribi (u aškenaskom izgovoru: Rabi) – a uèenjak koji iz razloga geografske udaljenosti (recimo živjeli su u Vavilonu a ne u Erec Jisraelu) ili iz nekih drugih razloga nije dobio ukaz o postavljanju nazivao se Rav. Veæina mudraca Mišne i Jerusalimskog Talmuda nosili su titulu Ribi – a veæina mudraca Vavilonskog Talmuda titulu Rav. Zbog progona u Erec Jisraelu lanac postavljanja je prekinut - i može biti obnovljen samo s obnovom San(h)edrina. Rabin je grèko-latinski ekvivalent hebrejskog termina Rav – i oznaèava osobu uèenu u jevrejskom zakonu, bez obzira na to da li obnaša neku funkciju u jevrejskoj zajednici (uèitelj, dajan, hazan i sl.) ili ne. Savremeni obièaj proglašavanja rabinom ustupak je evropskom okruženju – a ne zahtjev jevrejskog prava. Rabin nije funkcija nego stepen liène naobrazbe. Da li æe odreðeni uèenjak obnašati neku od funkcija u jevrejskoj opštini unutrašnja je stvar opštine u koju se ne mogu miješati vanjski èinioci. |
| rimonim | rimonim (hebr.) - doslovno: narovi, odnosi se takoðe i na srebrene ukrase u obliku krune sa zvonèiæima koji se stavljaju na Sefer Tora. |
| Roš (h)a-Šana | Roš (h)a-Šana (hebr.) – doslovno: glava godine, Nova Godina. U Tori ovaj se praznik naziva Jom Terua - Dan Trubni (vidi: IV Knjiga Mojsijeva 29:1) zbog pozitivne biblijske zapovjedi kojom se nalaže da se na ovaj dan duva u šofar. U rabinskoj književnosti ovaj praznik se još naziva i Jom (h)a-zikaron – Dan Sjeæanja, jer se na ovaj dan Bog spominje svih ljudi i njihovih djela na osnovu kojih presuðuje šta æe se s njima zbiti u sljedeæoj godini. To je razlog zašto se ovaj dan naziva i Jom (h)a-din – Dan Suda.
U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjeseèeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš – odnosno poèetak novog mjeseca. Èesto se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u oèekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne doðu jer mladi mjesec nije viðen. U takvim sluèajevima tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici svetkuju dva umjesto jedan dan. Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguæa, proglašen stvarnim poèetkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se odreðivali u odnosu na dan svetkovali bi se dva dana (za sluèaj da pretpostavka nije bila taèna). U sluèaju Roš (h)a-Šana koja pada na prvi dan mjeseca Tišrija, èak i u vrijeme kada je u Jerusalimu postojao San(h)edrin koji je proglašavao Roš Hodeš poslanici suda ne bi stigli obiæi druga mjesta u Izraelu i objaviti narodu kada je proglašen novi mjesec. Stoga se i u stara vremena Roš (h)a-Šana slavila dva dana - kako u dijaspori – tako i u svim onim mjestima u Izraelu do kojih ne bi stigli glasnici suda. Iako, do obnove sljedeæeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izraèunatom kretanju nebeskih tijela - pa se tako i u Izraelu i u dijaspori taèno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik; rabini su, ne želeæi mijenjati veæ uvriježeni obièaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim svetkovanjem praznika u dijaspori. Kako se Roš (h)a-Šana i u veæini Izraela slavila dva dana (jer glasnici suda nisu uspijevali stiæi do svih mijesta) – to je uobièajeno da se ovaj praznik i u Izraelu slavi dva dana. Danas je uobièajeno da se èak i u samom Jerusalimu u kome se svojevremeno praznik sigurno slavio samo jedan dan (jer je odluka suda o tome koji je dan proglašen poèetkom novoga mjeseca vrlo brzo bivala poznata svima) Roš (h)a-Šana slavi dva dana kao u ostatku Izraela i cijeloj dijaspori.
I z r a z i k o j i m a s e è e s t i t a p r a z n i k : Kod Sefarda: Izraz kojim se praznik èestita muškarcu: Tizke lešanim rabot! Neka bi bio pomilovan na mnogo godina! Odgovor: Tizke ve-tihje letaarih jamim! Neka bi bio pomilovan i neka bi doživio duljinu dana! Izraz kojim se praznik èestita ženi: Tizki lešanim rabot! Neka bi bila pomilovana na mnogo godina! Izraz kojim se praznik èestita skupu: Tizku lešanim rabot! Neka biste bili pomilovani na mnogo godina! Ili na Ladinu: Anju buenu! Dobru (Sretnu) godinu! Na šta se odgovara sa: Anju buenu! Anjus muèus! Dobru (Sretnu) godinu! Mnogo godina! Kod Aškenaza: Izraz kojim se praznik èestita muškarcu: Lešana tova tihatev vetihatem! Neka bi bio zapisan i zapeèaæen na dobru godinu! Izraz kojim se praznik èestita ženi: Lešana tova tihatvi vetihatmi! Neka bi bila zapisana i zapeèaæena na dobru godinu! Izraz kojim se praznik èestita skupu: Lešana tova tihatvu vetihatmu! Neka biste bili zapisani i zapeèaæeni na dobru godinu! U svakom sluèaju odgovara se sa: Šana tova! Šana tova! Dobru (Sretnu) godinu! Dobru (Sretnu) godinu! |
| Roš Hodeš | Roš Hodeš (hebr.) = poèetak mjeseca, dan viðenja mlaðaka i proglašavanaj novog mjeseca. U vrijeme postojanja San(h)edrina proglašavanje novog mjeseca ovisi o stvarnom kretanju mjeseca. San(h)edrin bi pratio mjeseèeve mijene, i u momentu kada bi se pojavio mladi mjesec proglasio bi Roš Hodeš. Èesto se dešavalo da San(h)edrin sjedi cijeli posljednji dan prethodnog mjeseca u oèekivanju svjedoka koji bi javili da se pojavio novi mjesec – a da ovi ne doðu jer mladi mjesec nije viðen. U takvim sluèajevima - tek bi sutradan došli svjedoci koji su vidjeli mladi mjesec, i novi mjesec bi bio proglašen sa danom zakašnjenja. Upravo to je i razlog što se u dijaspori zapovjedni biblijski praznici svetkuju dva umjesto jedan dan. Naime, kako postoje dva dana u kojima bi se mladi mjesec mogao pojaviti, u Izraelu su se ljudi ravnali po proglasu suda koji se, opet, ravnao po iskazima svjedoka zasnovanim na opservacijama stvarnog stanja. Istovremeno, u dijaspori u koju nije stizala informacija o tome koji je dan, od dva moguæa, proglašen stvarnim poèetkom novog mjeseca – uzimalo se kao da je novi mjesec proglašen prvog dana. Svejedno, praznici koji bi se odreðivali u odnosu na dan svetkovali bi se dva dana (za sluèaj da pretpostavka nije bila taèna). Iako, do obnove sljedeæeg San(h)edrina, hebrejski kalendar ne ovisi o stvarnom nego o pretpostavljenom i unaprijed izraèunatom kretanju nebeskih tijela – pa se tako, i u Izraelu i u dijaspori, taèno zna kada pada mladi mjesec - a kada koji praznik – rabini su, ne želeæi mijenjati veæ uvriježeni obièaj, odredili da se nastavi sa dvodnevnim svetkovanjem praznika u dijaspori. Po unaprijednom matematièkom kalendaru koji je danas na snazi oni mjeseci koji imaju dvadeset i devet dana obuhvataju samo jedan Roš Hodeš. Prvi dan takvoga mjeseca je Roš Hodeš toga mjeseca. Istovremeno, oni mjeseci koji broje trideset dana imaju dva Roš Hodeša. Prvi Roš Hodeš je prvi dan mjeseca – a drugi Roš Hodeš je trideseti dan istoga mjeseca koji se smatra prvim danom mladoga mjeseca, dok se prvi dan sljedeæeg mjeseca smatra drugim danom mladoga mjeseca. Dakle, u sluèaju mjeseca koji dolazi iza mjeseca koji broji trideset dana Roš Hodeš traje dva dana: trideseti dan prethodnog i prvi dana novog mjeseca. |
| rubi | rubi (hebr.) – iskvareno od ribi, ovim se imenom, obièno, meðu Sefardima, naziva vjerouèitelj. |
| rubisa | rubisa (Ladino) = sefardski ekvivalent hebrejskog termina rabanit, rabinova žena. |