| taanit |
taanit (hebr.) = post.
(množina: taanijot)
|
| Taanit Ester |
Taanit Ester (hebr.) – Esterin post. Poludnevni post, koji traje od izlaska do zalaska sunca trinaestog Adara (dan pred PURIM). Potrebno je napomenuti da ovaj post nije naložen od strane San(h)edrina – nego predstavlja narodni obièaj koji se ustalio u Dijaspori – a koji je inspirisan èinjenicom da je sama kraljica Ester postila prije nego se obratila kralju tražeæi milost za svoj progonjeni narod (Vidi: Knjiga o Ester 4:16). |
| ta(h)ara |
ta(h)ara (èišæenje ili pranje):
Naziv za ritualni obred pranja leša koji se obavlja prije sahrane. Zasniva se na biblijskom citatu “...tako odlazi kako je i došao” (Knjiga Propovjednikova 5:15). Pošto èovjeka kupaju kada se rodi, treba ga okupati i kada umre.
Pranje po pravilu obavljaju èlanovi Hevra Kadiše, u zasebnoj kuæi ili prostoriji kapele na groblju. Rohacim (oni koji peru), odnose se prema tijelu sa najveæim poštovanjem. Za vrijeme pranja neprekidno gori svijeæa.
Obred pranja zapoèinje polaganjem tijela na kameno ležište na koje je prostrt èaršaf. Topla voda se sipa na svaki dio tijela, poèev od glave prema nogama.
Kosa se pere i èešlja a nokti èiste. Èaršaf služi za sušenje pojedinih dijelova tijela, tako da ruke ne dodiruju tijelo. Posle pranja tijelo se umota u èiste èaršafe, dobro osuši i zatim oblaèi u posmrtno odijelo.
|
| tahrihim |
tahrihim (hebr.) = jednostavni bijeli èaršafi u kojima se pokopava svaki mrtvac bez obzira na njegovo imovinsko stanje. Meðu Sefardima je odomaæeniji Ladino ekvivalent hebrejskog termina - murtaža.
U prošlosti pravili su se luksuzni pogrebi i šila skupocjena posmrtna odjeæa kojom se odavala posljednja poèast pokojniku. Veliki izdaci sahrana dovodili su siromašne porodice u težak položaj. Stoga je Raban Gamaliel, predsednik San(h)edrina, koji je živio koncem prvog i poèetkom drugog stoljeæa n. e., naredio da se pokojnici sahranjuju u jednostavnim, platnenim odjelima.
Narodni je obièaj da se tahrihim prave iz najviše sedam - a najmanje tri dijela, te da se sašiju bez poruba, èvorova i džepova, sa širokim šavovima. Posmrtna odjeæa nema džepova jer se imetak steèen na ovome svijetu ne može prenijeti u buduæi svijet, a najèešæe je bijele boje - jer bijela boja simbolizuje èistotu. Oblaèenje pokojnika u klasièno odijelo smatra se paganskim obièajem. Mnogi još za života pripremaju svoju posmrtnu odjeæu. Obièaj je da se pokojnik sahranjuje sa talitom koji je upotrebljavao za života.
|
| talit |
talit (hebr.) – molitveni ogrtaè. |
| Talmud |
Talmud (hebr.) – doslovno: uèenje = sveukup sudskih i pojedinaènih rasprava o znaèenju propisa Usmene, iskaza Pismene Tore i opsega rabinskih propisa, te presedana, legendi, i mudrih kaža koje su se razvile oko Mišne.
Postoje dva Talmuda. Jedan, raniji, sažetiji i konkretniji – koji se razvio u rabinskim akademijama Izraela (konaèno zapisan oko 350. godine n. e.) i koji se naziva Talmud Jerušalmi (Jerusalimski Talmud) – i drugi, znatno opsežniji i skloniji sholastici koji se razvio na rabinskim akademijama Vavilona (konaèno zapisan sredinom petog vijeka n. e.), koji se naziva Talmud Bavli (Vavilonski Talmud).
|
| Tanah |
Tanah (hebr.) - Originalno hebrejsko ime za Bibliju. Hebrejsku Bibliju je u cjelini prihvatilo i Hrišæanstvo nazvavši je Starim Zavjetom i dodavši joj Novi Zavjet koji Jevreji ne smatraju bogo-nadahnutim. TaNaH je anagram triju hebrejskih rijeèi: Tora, Neviim (Proroci) i Ketuvim (Spisi). Ukoliko se uzme prvo slovo svake od tri pomenute rijeèi dobije se rijeè TNK. Slovo kaf na kraju rijeèi postaje haf sofit (h) - a radi lakšeg èitanja dodaju se i dva samoglasnika ‘a’ – èime nastaje rijeè Tanah.
Prvi, hronološki najstariji, najsvetiji i najvažniji dio Tanaha je Tora (Zakon) ili Petoknjižje.
Neviim (II dio Tanaha) se dijele na:
Neviim Rišonim (Rane ili Prve proroke) i Neviim Aharonim (Pozne ili Kasne proroke). Podjela je, kao što se vidi iz samih naslova, hronološka.
Ketuvim (III dio Tanaha) sadrže pet svitaka: Pjesmu nad pjesmama, Knjigu o Ruti, Plaè Jeremijin, Knjigu Propovjednikoivu i Knjigu o Ester; djela mudronosne književnosti: Psalmi, Prièe Solomonove i Knjiga o Jovu, proroštva: Knjiga Danielova i istorije: Ezra, Nehemija i Dnevnici I i II.
|
| tefila |
tefila (hebr.) – skupno javno bogosluženje ili svakodnevna molitva pojedinca. Termin se najèešæe odnosi na amida (stajanje ili ono što se govori stojeæi) koja se èesto naziva i šemona esre (Osamnaestica) jer se sastoji od osamnaest blagoslova (u drugom vijeku nove ere dodat je i devetnaesti) i koja predstavlja okosnicu skupnog i pojedinaènog bogosluženja. San(h)edrin je u vrijeme vavilonskog ropstva propisao da se umjesto svakodnevnih žrtava u jerusalimskom Hramu (prinošenje kojih je s rušenjem Hrama postalo nemoguæe)
Osim dvokratnog recitovanja Šema pojedinac je u vrijeme biblijskog Izraela bio dužan obratiti se Tvorcu najmanje jedanput dnevno – vlastitim rijeèima. Što se, pak, nacionalnog bogosluženja tièe, prinošenje dviju svakodnevnih žrtava (veèernje i popodnevne) u ime cijelog naroda predstavljalo je njegovu okosnicu. Buduæi da Tora zabranjuje prinošenje žrtava izvan Hrama Jevreji u vavilonskom ropstvu ostali su bez svenarodne žrtve. - Jedinog oblika nacionalnog bogosluženja. Žrtva (hebr. qorban od korijena K-R-V = blizu, približiti se) i molitva bile su u svijesti Izraelaca nerazdojivo isprepletene, a kako su još proroci isticali preimuæstvo molitve nad žrtvom (uporedi: Isaija 1:12-16, Jeremija 7:23, I Knjiga Samuelova 15:22 i Psalam 50:7-14) odluèili su mudraci da molitvom popune prazninu koja je, razrušenjem prvog Hrama, nastala u nacionalnom bogosluženju. Kako u nacionalnom bogosluženju mora biti reda - to mudraci nisu prepustili formulaciju nacionalne molitvene žrtve svakom pojedincu ponaosob - nego je San(h)edrin formuliso molitvu koja se sastoji od osamnaest blagoslova koji predstavljaju rezime sveukupnih htijenja i stremljenja, nada i molbi cijelog jevrejskog naroda - i propisao da se ova molitva ima govoriti svaki dan dva puta, umjesto svenarodne žrtve koja se prinosila dva puta dnevno.
Amida predstavlja narodno samo-ispitivanje i samo-usklaðivanje sa opšte-obaveznim idealima i tradicijama. Ona je svenarodna žrtva - i zato i svenarodna obaveza. Stoga je uvedena praksa da nakon bezglasnog èitanja amida hazan još jedanputa, glasno, proèita cijeli tekst - ne bi li tako razriješio obaveze one koji hebrejskom jeziku nisu vièni. Za vrijeme povratnog èitanja prisutni na svaki blagoslov odgovaraju sa Amen.
Buduæi da nas sama Tora obavezuje da dva puta dnevno (nevezano za žrtveni sistem) recitujemo "Šema Jisrael" (ujutru i uveèe) novo-propisana obaveza izgovaranja amida dodata je veæ postojeæem obaveznom jutarnjem èitanju "Šema". - Tako je nastala jutarnja molitva - šahrit. Popodnevna molitva, minha, sadrži samo amida (buduæi da Tora ne nalaže recitovanje "Šema" popodne).
(množina: tefilot)
|
| tefilin |
tefilin (hebr.) – molitveno remenje koje muškarci, tokom radnog dana, vezuju na mišicu slabije ruke (one kojom ne pišu) i na èelo. Naèelno, ovo bi se remenje trebalo nositi tokom cijelog dana - ali kako se obaveza ispunjava i jednokratnim stavljanjem – danas ih veæina Jevreja nosi samo za vrijeme jutarnje molitve. |
| tešuva |
tešuva (hebr.) = pokajanje, povratak na život u skladu s Božijim zapovijedima.
Kada govori o ljudskom ponašanju judaizam insistira da postoji i treæi èinilac koji utièe na ljudsko ponašanje pored nasljednog i onog steèenog. Èinilac koji je mnogo iznad ova dva, a to je ljudska duša. Èinjenica da ljudska duša posjeduje slobodnu volju objašnjava zašto od dva brata od istih roditelja koja su odgajana u istom okruženju jedan izraste u kriminalca a drugi u odgovornog èovjeka ponekad i sveca. Duša je ta koja daje èovjeku sposobnost da se pokaje.
Kada govorimo o pokajanju, veæina Jevreja ovaj pojam povezuje sa Velikim praznicima, desetodnevnim periodom od poèetka praznika Roš (h)a-Šana do Jom (h)a-Kipurim. Meðutim, odlazak u sinagogu u tim danima, èak i kada je praæen iskrenim kajanjem, omoguæava pokajniku da dobije oproštaj samo za grijehe koje je poèinio protiv Boga. Talmud kaže: U dane pokajanja opraštaju se grijesi uèinjeni protiv Boga, ali ne i grijesi protiv èovjeka, osim ako je izglaðen sukob sa ošteæenom stranom, ako je ona oprostila i zadovoljena je.
Jevrejska tradicija uèi da se pokajanje sastoji iz nekoliko nivoa: Grešnik mora da prepozna i shvati u èemu je pogriješio, osjeti iskreno pokajanje, ispravi štetu koju je nanio, smiri žrtvu kojoj je nanio bol i èvrsto odluèi da se to više neæe ponoviti.
Jevrejski zakon daje, takoðe, uputstva i uvrijeðenoj osobi. Ako onaj koji je sagriješio iskreno zatraži oproštaj, od žrtve se zahtijeva da taj oproštaj da - najkasnije posle treæeg zahtijeva. Uzdržavanje od davanja oproštaja smatra se okrutnim i po sebi predstavlja grijeh.
Kada se govori o prekršajima protiv Boga postoji karakteristièna jevrejska prièa rabi Bunama iz Poljske koji je jednom pitao svoje uèenike: “Kako možemo znati da nam je Bog oprostio grijeh ili prekršaj koji smo poèinili.” Njegovi uèenici su davali razne odgovore ali nijedan nije zadovoljio rabina. “Možemo znati”, rekao je rabin, po tome što taj prekršaj više nikad nismo ponovili.”
Majmonides o pokajanju kaže:
“Šta saèinjava potpuno kajanje? Kada onaj koji je suoèen sa potpuno istom situacijom u kojoj je prethodni put sagriješio, i u njegovoj je moæi da sagriješi opet a on to ne uèini iskljuèivo zato što se kaje zbog prvobitnog prekršaja, a ne zato što je slab ili preplašen da bi taj prekršaj ponovio. Ako je recimo èovjek imao odnos sa nekom ženom njemu zabranjenom, i opet se naðe u situaciji da je sam sa njom, i osjeæa nesmanjenu kolièinu strasti ili ljubavi prema njoj i na istom su mjestu i pod istim okolnostima u kojima su prvobitno poèinili grijeh, a on se ipak uzdrži i ne sagriješi, on je pravi pokajnik. ” (Mišne Tora, Zakoni o pokajanju)
|
| teva |
teva (hebr.) = uzdignuti dio usred sinagoge sa koga se èita Sefer Tora i pred kojim stoji hazan u vrijeme javnog bogosluženja. – U aškenaskoj tradiciji uvreženiji je termin bima.
(množina: tevot)
|
| tevila |
tevila (hebr.) = obredno kupanje.
Danas su obredno kupanje obavezne vršiti samo žene nakon sedam èistih dana po menstruaciji (nakon svake menstruacije) i oni koji stupaju u jevrejsku vjeru (jednokratno – nakon prihvatanja zapovijedi pred Bet Dinom, i nakon berit mila u sluèaju da se radi o muškarcu).
(množina: tevilot)
|
| Tora |
Tora (hebr.) - doslovno: uèenje, uputa = skupno ime za obje Tore – Pisanu i Usmenu. |
| Tora šebihtav |
Tora šebihtav (hebr.) = Pisana Tora, Pet Knjiga Mojsijevih. |
| Tora še-be-al pe |
Tora še-be-al pe (hebr.) = Usmena Tora, sveukup detaljnih objašnjenja propisa Pisane Tore |
| Tubišvat |
vidi: Hamiša Asar bi-Švat |
| Torah |
Zapisani zakon Sefer Tore ili Tore sadrži Pet knjiga Mojsijevih i pisan je na pergamentu izraðenom od košer životinje. Pisac (Sofer Stam) pažljivo kopira tekst prema davnoj tradiciji koja odreðuje oblik slova, posebne ukrase koji se dodaju odreðenim slovima, velièinu slova i razmake izmeðu odlomaka. U Sefer Tori postoji otprilike 245 stupaca, a svaki stupac ima 42 retka. Niti jedno se slovo ne smije doticati, a èak i ako samo jedno slovo nedostaje ili je nejasno, Sefer Tora se neæe koristiti dok se to ne ispravi.
|
