Za sve su krivi Jevreji i biciklisti

Ne tako davno, bio sam izuzetno zadovoljan, mogu reči i ponosan što se u javno prezentiranom Izvještaju o kršenju prava na slobodu vjere Međureligijskog vijeća za 2007. godinu, a prema mojim saznanjima o takvim dešavanjima i u predhodnoj, 2008. godini, u mojoj domovini, Bosni i Hercegovini nije desio niti jedan oblik izražavanja antisemitizma ili antijudaizma, da budem precizniji.

Nažalost, u toku januara mjeseca 2009. godine u više slučajeva, u gradovima Mostar, Donji Vakuf došlo je do kršenja odrebi navedenog Zakona, i to člana 5. tačka c. i g., obzirom da su u tim gradovima na pojedinim građevinskim objektima ispisani grafiti uvredljivog, uznemiravajućeg sadržaja s ciljem raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje, te grafiti koji pozivaju na linč i, nažalost, ubistvo pripadnika Jevrejske vjerske zajednice i Jevrejskog naroda, uopšte, bilo gdje i bilo kada.

Grafit je putem štampanih i elektronskih medija bio prezentiran cijelokupnoj javnosti u Bosni i Hercegovini, ali vinovnici nisu pronađeni, a po mom mišljenju, izostala je i adekvatna osuda od strane vjerskih zajednica i crkava, te drugih pravnih lica, nadležnih za poštivanje ljudskih prava.

Opravdanje da su grafiti posljedica situacije i razvoja događaja u Izraelu i Gazi, predstavljaju samo izgovor za vječno tinjajući antijudaizam, tipičan i karakterističan za mnogo širi prostor od naše države.

Također, u Sarajevu, na demonstracijama koje su trebale biti izraz raspoloženja građana Sarajeva, ili organizatora protestnog skupa protiv politike Izraela u Gazi, pojedini, ne tako malobrojni, učesnici skupa su nosili transparente u kojima se Davidova zvijezda i kukasti krst predstavljaju sa znakom jednakosti.

 Učesnicima ili organizatorima protestnog okupljanja u Sarajevu je jako dobro poznato da je Davidova zvijezda simbol Jevrejskog naroda, simbol svih patnji kroz koji je Jevrejski narod prošao, simbol i stradanja 6 miliona Jevreja u Holokaustu, a sve uz zloglasnu "svastiku". Izjednačiti ova dva simbola predstavlja izjednačavanje žrtve i krvnika, ideje koju u proteklom desetljeću pokušavaju plasirati i mnogi akteri predhodnog krvavog rata u Bosni i Hercegovini.

Demonstracije u Sarajevu, odnosno poređenja kukastog krsta i Davidove  zvijezde nanijele su štetu ne samo u Bosni i Hercegovini, nego su slike ovog neprimjerenog i zlonamjernog poređenja obišle veči dio svijeta, te osuđene od svih antifašističkih snaga svijeta.

 

U poznatom vicu, koji nosi gornji naslov, na navedenu konstataciju, normalno pitanje svakog razumnog bića je "Zašto biciklisti ?", a ja bih, kao što je i odgovor u vicu, pitao "A zašto Jevreji, gospodine Spahiću?"

 

U štampanim medijima, nažalost u "Oslobođenju", novini koju sam uvijek doživljavao kao antifašističku i koja je ne tako davno, proglašena novinom godine, u broju od 10.02.2009. godine, daje se prostor od dvije strane, za lični stav čovjeka ( Mustafa Spahić ) iz čijeg pera izlaze otrovne riječi antijudaizma, riječi mržnje prema Jevrejskom narodu, koji je po autoru ubio više muslimana za 60 godina "jevrejske vladavine nad muslimanima", nego što su muslimani ubili Jevreja za 1.326 godina njihove vladavine.
 
Ne želim polemiku sa čovjekom koji govori jezikom mržnje, ali želim da ga podsjetim da biti Jevrej ne znači biti odgovoran za eventualno lošu politiku države Izrael i stradanje i smrt bilo kojeg Palestinca, bilo kada i bilo gdje, kao što takođe mislim, da biti musliman, ne znači biti odgovoran za smrt bilo kojeg Jevreja u  Holokaustu, ali i Izraelca u periodu 1948.-2009. godina, bilo to u Izraelu, Minhenu, Indoneziji, Ankari ili na bilo kojem drugom mjestu zajedničke nam planete zemlje.  

 

Meni je bliži moj prijatelj, musliman, Bošnjak, u Bosni i Hercegovini s kojim dijelim životni prostor i sudbinu od mnogih Jevreja - Izraelaca. Očekivao bih da bi i navednom gospodinu trebao biti bliži svaki Jevrej, građanin Bosne i Hercegovine s kojima on dijeli isti taj prostor, od pripadnika islamske vjeroispovijesti - Palestinca, Iračanina, Afganistanca i slično.

 

 

Naravno,  to ne treba biti razlog da čovjek ne može i ne treba da zauzme stav prema dešavanjima bilo gdje, te tako i u Izraelu i Palestini, ali taj stav ne treba biti stav mržnje, a još manje stav kojim ugrožava slobodu i prava jednog naroda u našoj zajedničkoj zemlji, ali i bilo gdje u svijetu. Rat, politika, zločin, sve je to već viđeno, nažalost u raznim oblicima i raznim intenzitetima, i kada bi ovaj sukob na Bliskom istoku koji traje od 1948. godine, kada je proglašena i odmah napadnuta država Izrael, bio posljednji, ja bih bio neopisivo sretan čovjek.

 

Sukobi na Bliskom istoku se teško mogu nazvati ratom Jevreja protiv Palestinaca, a još manje ratom koji se vodi protiv muslimana, jer manje od polovine Jevreja na svijetu živi u Izraelu, te se ovde radi o sukobu Izraela sa Hamasom, koji je, na Spahićevu žalost, i zvanično, od Evropske unije svrstan na spisak terorističkih organizacija, a ako ga mi kao država podržavamo, onda se ne bi trebali čuditi kada nas svijet smatra zemljom koja podržava ono što Zapad zove „islamski terorizam“.

 

Podsjetit ću samo na činjenicu da je Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini uvijek osuđivala i osuđuje svaki oblik raspirivanja nacionalne, vjerske i svake druge mržnje, da iskustvo Jevrejskog naroda obavezuje na pijetet i suosjećanje prema svima koji su ugroženi na bilo koji način, od bilo koga, osuđujući sve oblike fašizma, ksenofobije,  antisemitizma, te drugih "izama", te da se zalažemo za razbijanje stavova pojedinaca, ali i zajednica koje u svemu što nam se dešava vide samo antisemitizam ili islamofobiju.

Nije li upravo Jevrejska zajednica Bosne i Hercegovine, u izjavi potpisanoj sa gradonačelnicom Sarajeva, prva upozorila na događanja na Bliskom istoku, te na njih reagovala mnogo prije  političkih struktura, prije gospodina Spahića, ali i vjerskih struktura u našoj zemlji.

Zajedničkom izjavom "Kulturom do zajedništva" potpisanom od strane Jevrejske kulturne scene "Bejahad" i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, još 2006. godine zaključili su da je potrebno zajedno se boriti protiv islamofobije i antisemitizma u Evropi, jasno je definisan i javno proklamovan ovaj stav, i uspješna saradnja se nastavlja do danas. Ne želimo da gospodin Spahić, niti bilo ko drugi,  njemu sličan, dovode u pitanje našu zajedničku borbu protiv  predrasuda prema jevrejskom narodu niti prema narodima islamske vjere i tradicije. Više od pola milenijuma zajedničkog života na ovim prostorima ne može ugroziti pojedinac, a nadam se niti bilo koja grupa ili zajednica sa idejama sijanja nacionalne ili vjerske mržnje i netolerancije.

Smatram da uređivačku politiku "Oslobođenja", najblaže rečeno, treba preispitati. Poštujemo slobodu izražavanja, slobodu prava na mišljenje, poštujemo ljudska prava u cijelosti, ali pozivamo i druge da poštuju naše pravo na život, vjeru, identitet i različitost. Ne želimo i ne možemo kršenje odredaba Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju vjerskih zajednica podvesti pod te slobode.

 

Sarajevo, 12.02.2009. godine

NIŠRO "OSLOBOĐENJE"
S A R A J E V O
za rubriku LIČNI STAV 

Boris Kožemjakin,
Predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu

---