Il Kal Grandi - Stari Jevrejski hram

Prvi sakralni objekat sarajevskih Jevreja, nazvan Il Kal Grandi ili Stari jevrejski hram ili Sinagoga, izgrađen je u istom periodu kao i Sijavuš-pašin han. Gradnja sinagoge počela je 1581. godine i saglasnost za gradnju dobivena je od «Carskog divana». Godina gradnje pronađena je u podacima iz sidžila pisanog 1728/29. godine, koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Ovakvo datiranje najstarije bosanskohercegovačke sinagoge potvrđeno je, kako navodi dr. Moric Levi, i u djelu Responsa solunskog učenjaka Avrahama de Botona s kraja 16. stoljeća. 

Il Kal Grandi je stajao unutar stambene jevrejske četvrti Velika avlija. Prvobitni izgled Velikog hrama nije poznat, izuzev da je hram bio trobrodna građevina sa jednom galerijom, dužina objekta je bila 14 m, a visina 10 m. Sinagoga je gorjela nekoliko puta, a najveće posljedice su bile 1697. i 1788. godine. Godine 1788. u Sarajevu je izbio požar koji je zahvatio «jevrejsku mahalu» i okolne mahale, i tada se u sinagogi obrušio krov i popadali stupovi. Za opravku i obnovu sinagoge morali su Jevreji tražiti dozvolu od sultana. Sultanov ferman je stigao 1794. godine u kome je stajalo da hram ne smije biti «ni za aršin širi, ni za aršin duži, ni za aršin viši». Prema tadašnjim strogim propisima, graditelji nisu smjeli povećavati njene dimenzije.

Tokom izgradnje, svod hrama se srušio, tako je zatražena i dobivena dozvola za obnovu 1813. godine iz Carigrada. Nakon osam godina gradnje, hram je obnovljen i objekat je dobio današnji izgled. Tom prilikom stupovi su ojačani i dodat je još jedan sprat. Nije poznato kako je jevrejskoj općini uspjelo zaobići tadašnje zakone i povećati visinu sinagoge. Sinagoga je nadsvođena sa 4 veće kupole u glavnom brodu i 4 manje u bočnim brodovima. Na fotografijama s početka 20. stoljeća se vidi i tek izgrađena konha na južnoj strani sinagoge.

Za vrijeme II svjetskog rata, tačnije početkom 1941. godine, hram je opljačkan i demoliran. Poslije toga je služio kao zatvor za Jevreje, a krajem rata je bio magacin. Sve je potpuno uništeno u hramu, tako da su  ostali samo zidovi i krov. Godine 1957. je rađena rekonstrukcija objekta.

Sinagoga je 1966. godine pretvorena u Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine u kome su pohranjeni eksponati Muzeja grada Sarajeva.

Stari jevrejski hram je jedan od najvrijednijih jevrejskih spomenika kulture u Bosni i Hercegovini. U skladu sa materijalnim, i u ono vrijeme društvenim položajem Jevreja u Sarajevu, hram je bio skromnih dimenzija i po spoljašnjosti skromne obrade, iako se po nekim detaljima i osnovnoj koncepciji dispozicije nazire sličnost sa arhitekturom hramova Španije. Njegova arhitektonska forma je skladna i čista, pomalo rustična. Može se dovesti i  u vezu sa islamskom arhitekturom u Bosni i Hercegovini, pogotovu poslije obnove kad je strop nadsvođen kupolama (1821. godine). Na sačuvanim fotografijama može se vidjeti da je zidna dekoracije bila izvedena u malteru u plošnim, geometrijskim i stiliziranim biljnim ornamentima kao i hebrejskim natpisima, gdje su izražene mnoge osobenosti orijentalne umjetnosti. Međutim, većina starih sinagoga iskopanih na tlu stare Palestine, bila je sličnog tipa. Nema podataka o izgledu starih sinagoga u 16. i 17. stoljeću kao ni o graditeljskoj tradiciji koju Sefardi donose iz Španije i Portugala.

Na Stari jevrejski hram bi se mogla odnositi i tvrdnja poznate naučnice dr. Rachel Wischnitzer u njenoj knjizi o evropskim sinagogama, gdje se pored ostalog spominje sinagoga u Tomaru kraj Lisabona iz 15. stoljeća, orijentirana prema jugu, čiji romanički eksterijer podsjeća donekle na sarajevski Il Kal Grandi. Ona dalje tvrdi da dekoracija španskih sinagoga, građenih neposredno nakon što su krišćani preuzeli vlast, ima osobine maurskog stila, ali tlocrti nemaju orijentalnu otvorenost, kao ni ostale značajke orijentalnih građevina, one su zatvorene i više izgledaju kao crkve (Wischnitzer, str. 40 i 43).

Objekat Stari jevrejski hram u Sarajevu je četvorougaona građevina, orijentiran u pravcu sjever-jug. Ukupna dužina objekta iznosi 23,17 m na jednoj strani (zapadnoj), dok je dužina druge strane 20,87 m (istočna). Širina objekta na južnoj strani  je 10,87 m, dok je širina objekta na sjevernoj strani 11,62 m. U sklopu objekta, sa južne i istočne strane hrama, je kaldrmisano dvorište koje je sa svih strana zatvoreno, dijelom velikim zidovima od pritesanog kamena, a dijelom zidovima samog hrama. Na uzdužnoj strani zida smještene su niše. U dvorište se ulazi sa zapadne, sjeverne i južne strane, a sva vrata su široka, dvokrilna, od željeza.

Stari hram ima masivne stupove na kojima se nalaze galerije, debele zidove i široke galerije. Dominira težina i volumen kamenih struktura. Sinagoga je građena od pritesanog i polupritesanog kamena, a debljina zidova iznosi 110 cm.  Aneks na sjevernoj strani je izgrađen 1909. godine, a zidovi su od cigle debljine 40 i 48 cm. Unutrašnji prostor je podijeljen u tri broda koji su međusobno odvojeni stupovima. I uža čeona strana ima karakter broda, budući da je od centralnog prostora odvojena pilastrima i lukom većih dimenzija. Srednji brod se uzdiže do samog stropa, dok su bočni brodovi podijeljeni po horizontali, čime su formirane galerije namijenjene ženskim posjetiocima hrama. Hram je nadsvođen sa četiri veće kupole nad glavnim brodom i četiri manje kupole nad bočnim brodovima. Kupole se nalaze pod krovom objekta. Ostali dijelovi sinagoge su nadsvođeni bačvastim svodom.

Ukupna visina objekta do krovnog vijenca iznosi 9,78 m, odnosno 12,17 m do sljemena.

Na fotografijama iz 20. stoljeća vidi se tek izgrađena konha na južnoj strani sinagoge. Konha služi kao spremište za svetu škrinju sa Torom i često se javlja na sinagogalnim građevinama. «Preuzeta je kako tvrde neki istraživači iz crkvene arhitekture, ali smanjena i bez veće važnosti za ukupan dojam u eksterijeru i enterijeru sinagoge.» (Gotovac, 1987, str. 17)

U skladu sa tradicijom iz Španije, oltar sa škrinjom za Toru, kao i propovijedaonica, nalaze se u južnom dijelu objekta, odnosno na južnoj fasadi. Iznad škrinje na fasadi se nalazi jedna prozorska rozeta za koju međutim nije dokazano da potječe iz vremena prvobitne gradnje objekta.

Sve zidne plohe, kako zidova dvorišta tako i samog hrama, su dvojako tretirane, dijelom su malterisane i bojene, a dijelom dersovane. U prizemlju objekta zidovi su malterisani i bojeni. Ova obrada se ponavlja i na spratu, samo na dograđenom dijelu aneksa.

Unutar objekta postoje dvije vrste podova. U prizemnom dijelu jedan dio je popločan kamenim pločama koje su mašinski rezane i polirane, a drugi dio je riješen parketom u hrastovim dužicama. Na podove spratova i galerija postavljen je  parket od hrastovih dužica. Stepenište, koje se nalazi u aneksu na sjevernoj strani objekta, je napravljeno od hrastovog drveta.

Svi obodni zidovi dvorišta su pokriveni ćeramidom, kao i nastrešica iznad vrata na južnom zidu čija je konstrukcija od jelove građe, a pokovana je daskom.

Krov na hramu je izveden od rezane jelove građe i riješen na dvije vode-stari dio, dok je na dograđenom dijelu izveden krov na jednu vodu. Pokrov je pocinčani lim, kao i oluci. Sinagoga ima 26 prozora i jedan portal. Sva stolarija je drvena. Neki prozori su pravougaonog oblika i to prozori prizemlja starog objekta, dok se ostali završavaju  lukom. Prozori u prizemlju imaju demire od okruglog punog kovanog željeza. Ulazna vrata su  drvena i novijeg su datuma.

Fasada Starog jevrejskog hrama je većim dijelom urađena od polupritesanog kamena koji je dersovan, osim aneksa na sjevernoj strani objekta i dijela fasade na južnoj i sjevernoj strani,  koji su omalterisani cementnim malterom i obojeni bijelom bojom.

Nakon požara 1788.  godine  kada se obrušio krov i popadali stupovi, obnova sinagoge je trajala u periodu od 1813. do 1821. godine. Nakon osam godina gradnje, hram je dobio današnji izgled. Tom prilikom stupovi su ojačani i dodat je još jedan sprat. Sinagoga je nadsvođena sa 4 veće kupole u glavnom brodu i 4 manje u bočnim brodovima. Na fotografijama s početka 20. stoljeća se vidi i tek izgrađena konha na južnoj strani sinagoge.

Godine 1909. završena je veća rekonstrukcija Starog jevrejskog hrama. Unutrašnjost je nanovo oslikana, uvedeno je električno osvjetljenje, dograđen je aneks od cigle na sjevernoj strani objekta, visina građevine je nešto povećana, stavljen je novi krov i fasada je omalterisana. U aneksu je napravljeno stepenište za prvu i drugu galeriju.

Godine 1924. u hramu su rađene manje popravke.

Godine 1957.  rađena je rekonstrukcija objekta. U Federalnom zavodu za zaštitu spomenika postoji projektna dokumentacija rekonstrukcije sinagoge iz 1957. godine.

Nakon ratnih oštećenja (period 1992-95. godina) obavljena je preventivna sanacija krova i prozora.

Posljednja intervencija na hramu vršena je prvom polovinom 2003. godine. Obojena je i malterisana fasada na objektu. Rađena je rekonstrukcija istočnog ogradnog zida.

Pogledaj - Muzej Jevreja

---