Šalom Albahari

Moje poznanstvo sa Šalomom Albaharijem datira iz 1938. godine kada smo stajali u redu u berzi rada čekajući da dobijemo pomoć koja je dijeljena nezaposlenim radnicima. Iako smo se tom prilikom tek upoznali, on je odmah otvoreno iznosio svoja mišljenja o borbi radničke klase zastupajući pri tome napredna shvatanja. Ovo ističem s razlogom što sam kasnije zaključio da je otvorenost i ne ograničena vjera u ljude bila njegova osnovna karakterna osobina.  
Rođen je u Olovu u siromašnoj jevrejskoj porodici. Završio je trgovačku akademiju i odmah tražio bilo kakvo zaposlenje, jer nije imao materijalnih uslova za dalje školovanje. Šalom Albahari bio je po prirodi vrlo skroman, druželjubiv i iskren prema ljudima. Njegov nastup, držanje i ponašanje bilo je takvo da se odmah uočavala čvrstina njegovog karaktera, odanost stvari radničke klase i spremnost na žrtve i samoodricanje. Ove njegove karakterne osobine imale su snažno dejstvo na sve one. s kojima je dolazio u dodir.

Najveći dio njegove aktivnosti odvijao se najprije u Sindikatu privatnih namještenika, a kasnije u SBOTIČ-u, (Savez bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije). Njegov rad i zalaganje, prisnost u kontaktu s ljudima i druge karakterne osobine omogućdle su mu da vrši jak uticaj na rad ovih sindikata i na pojedine njegove članove. Pored aktivnosti u sindikatima bio je vrlo aktivan u organizovanju lizleta radničke i srednjoškolske omladine. Na tim izletima pored zabave i igre, odvijao se i rad na marksističkom obrazovanju omladine. Potrebno je napomenuti da su ovi izleti bili vrlo masovni i jedan od najznačajnijih formi našeg legalnog djelovanja. Njegovo zalaganje u radu, principijelnost i odanost, omogućili su mu da kao mlad čovjek bude primljen za člana KPJ.

I danas, poslije toliko godina, kada se bilo kojom prilikom spomene ime Šaloma Albaharija, sjetim se njegovog lika i posljednjih dana njegovog života, koje je probavio u sarajevskom zatvoru. Bilo je to polovinom jula 1941. godine kada sam i ja sproveden u isti zatvor. Pred klasnim neprijateljem imao je držanje dostojno komuniste. Iako je policija imala podatke o njegovom radu, iako su neki to i na suočenju s njim potvrdili, on je ostao dosljedan i ništa nije priznao. Šta više, pun ponosa on je svojim držanjem prkosio policiji. I na prijekom pokretnom sudu Šalom ništa ne priznaje već naprotiv uspjeva pobjeći iz sudnice kada mu je izrečena smrtna kazna. No, nažalost, nedaleko od pravosudne palate bio je uhvaćen i uskoro poslije toga strijeljan.

Teško je nekada i shvatiti otkuda čovjeku tolika snaga da izdrži muke i patnje ustaškog zatvora. Vjera u Partiju i u radnog čovjeka dala je snagu i Šalomu Albahariju da izdrži do kraja. Njegov rad, muke pretrpljene u zatvoru i smrt učinili su da njegov lik, lik revolucionara ostane nezaboravan.

MILUTIN ĐURAŠKOVIĆ – ĐURAŠ

---